Sjećam se svoje učionice u nižim razredima osnovne škole. Bila je to velika prostorija s drvenim podovima, i prozorima preko čitavog jednog zida. Preko drugog zida – zelena ploča. Ostali zidovi bili su popunjeni glomaznim svijetlo smeđim ormarima u koje uglavnom nismo smjeli poviriti, osim u one s igračkama pod odmorom. I jedan posebni ormar koji je skrivao TV. Smeđe klupe. Vrlo, vrlo stara karta Hrvatske. Na podu sivkasto – smeđi tepih. Iako je bila velika, nismo imali baš puno prostora s obzirom na te glomazne ormare i klupe. Imali smo malo prostora za igru i po zimi bismo morali biti vrlo kreativni ako bismo se svi htjeli igrati pa bi klupe postajali bolnički kreveti, svemirski brodovi, stolovi u restoranu…što god je nama, a i učitelju, palo na pamet. Ali, s početkom sata bi se sve to ponovno transformiralo u svijetlo smeđi zamor u kojem jedinu utjehu pruža pokoja biljka na prozoru.

Ni danas se u školama nije mnogo promijenilo. Iako se govori o poticajnom okruženju za učenike, većina učionica ostaje prostorija u koju dođemo, odradimo što trebamo… i vratimo se nazad u vanjski, šareniji, zanimljiviji svijet. Na sreću, ima učitelja koji se potrude i učine učionicu mjestom u kojem je lijepo biti. Ima i zemalja koji prepoznaju važnost kvalitetnog okruženja za učenje i svoje učionice uređuju na način da svi učenici mogu pronaći nešto za sebe i da mogu sami nešto otkriti. Prijateljica mi je opisala učionicu u danskoj školi u kojoj je boravila na razmjeni: na zidovima raznorazni zadatci, iz matematike i drugih predmeta, sve u bojama jer se tako potiče kretanje i kinetičko učenje. Stolovi nisu ravnomjerni posloženi niti je jednak broj učenika za stolom, negdje je pet, negdje su samo dva. Za one koje zvukovi ometaju, postoje i slušalice. U učionici su i dostupne igračke i instrumenti kojima se učenici mogu služiti u učenju. Na prvu mi djeluje kao da je u takvoj učionici nemoguće raditi neki obrazovni sadržaj zbog kretanja, regrupiranja djece, zabavljenosti različitim predmetima… To je jedan pogled na takvu učionicu. A drugi je da se u tom prividnom metežu zapravo već odvija učenje, dinamično učenje u kojem učenici mogu i vidjeti i čuti i opipati i zaključiti i pronaći i otkriti!

S ponosom mogu reći da je naša Logos učionica sličnija ovoj danskoj Za razliku od moje svijetlo smeđe učionice, u Logos učionici ima i plave, žute, crvene, zelene… u njoj učenik ima dovoljno prostora prošetati. Ima i razloga prošetati jer će na zidovima naći nešto zanimljivo i korisno, nešto što će ga potaknuti na učenje, na dobro pitanje na koje će tražiti odgovor, naći će ono što mu može objasniti ono što uči. Logos učionica nije mjesto gdje će vam misli odlutati od učenja zbog svih sitnica sa strane, nego mjesto u kojem ćete rado biti i pomoću tih sitnica doći do cilja koji učenjem želimo postići. Dođite i uvjerite se