[PITANJE] Drage logosice, treba nam pomoć ili barem savjet što napraviti kada nešto učimo dugo, a rezultati ne budu dobri. Moje dijete je sada četvrti razred i mučimo se s prirodom! Za jedan test on uči i po dva tjedna, a na kraju dobije trojku ili dvojku. Što da radimo, gdje griješimo?

[ODGOVOR] Poštovana, zahvaljujem na vašem pitanju. Na početku pohvaljujem njegov (i vaš) trud koji je uložen u učenje. Ponekad imamo predmete koji nam nisu najdraži pa ih teško učimo ili ih ne razumijemo pa ih onda ne možemo ni zapamtiti. Kako navodite, prirodu znate učiti i po dva tjedna, što je relativno optimalan vremenski period, ali to na kraju ne rezultira zadovoljavajućim uspjehom.

Nakon ovakvih situacija pitamo se koliko je vremena zaista dovoljno, odnosno što trebamo mijenjati kako bi se trud isplatio i rodio plodom.

Poznato nam je da smo svi različiti i da nekima treba više vremena, a nekima manje kako bi se određeno gradivo savladalo te da određene tehnike učenja ne pomažu svima. Zaustavila bih se na činjenici da poneka djeca gradivo isključivo uče čitajući tekst iznova i trude se usaditi nove pojmove u svoje glavice. Već na samu pomisao da moraju pročitati određenu količinu teksta iz prirode, povijesti, geografije (…) stvaraju otpor i ako tome dodamo suhoparno učenje činjenica, rezultat dolazi teško ili, nažalost, nikako.

To nas dovodi do zaključka da je očito problem u kvaliteti, a ne kvantiteti.

Kako bi se gradivo lakše naučilo i skratilo vrijeme učenja treba koristiti odgovarajuće tehnike učenja. Konkretno, kada se dijete nađe pred zahtjevnim gradivom treba tekst razložiti i uočiti bitne činjenice. Čitajući tekst, bitne informacije može podvući markerom kako bi mu one odmah bile uočljive. Tu smo već suzili količinu gradiva, a i dodali smo mu „obojenu“ notu što ga ne čini toliko jednoličnim, zar ne?

Nakon uočavanja bitnih informacija, potrebno je iste grupirati i dati im smisao. Najbolji način za to je izrada mentalne mape gdje sve bitne informacije granamo iz glavnog pojma (naslova), odnosno iz podnaslova. Gradivo sada više nije hrpa slova na papiru, već smislena cjelina u vidu mentalne mape. Bitno je pri izradi mentalne mape koristiti različite boje za svaki novi podnaslov i svakoj činjenici pridružiti crtež ili nešto što nas povezuje s tim kako bismo pojmove lakše upamtili.

Na primjer, ako iz Prirode i društva treba zapamtiti da se u brežuljkastom zavičaju ljudi bave stočarstvom, ovu informaciju na mentalnoj mapi možete popratiti crtežom brežuljka na kojem stoje svinja i kokoš (jer se najviše uzgajaju svinje i peradi).

Na kraju, umnu mapu ponovimo nekoliko puta dok ne upamtimo sve što se na njoj nalazi. Na ovaj način  smo „nezanimljivo gradivo iz prirode“ pretvorili u zanimljivu, obojenu i crtežima popraćenu mentalnu mapu koju ćemo sigurno zapamtiti i lakše je se sjetiti kada dođemo na ispit.