Je li školiski uspjeh važan? … a neuspjeh?

Kada govorimo o školskom uspjehu, lako se možemo složiti da je važan. Znanje nam je bez sumnje potrebno za život u raznim područjima, ali su nam potrebne i dobre ocjene. Od prvih razreda osnovne škole uče nas kako je bitno konstantno raditi, truditi se i učiti te imati dobre ocjene.

Kao djeci u dobi od 7 godina bilo nam je važno imati što više petica, a loše ocjene izbjeći u potpunosti ili bar zaobići u širokom luku.

Naše petice su bile hvaljenje od strane učitelja i roditelja pa čak i nagrađivane, što nam je kao djeci bilo još draže. Dakle, svaka naša dobra ocjena bila bi primijećena i popraćena dobrim komentarima te su nas ohrabrivali da tako i nastavimo. Možda nam nije bilo jasno zašto su petice bile toliko važne u našem životu,  i naravno u životima naših roditelja, ali smo znali da je to ono čemu svi teže i ono što trebamo i mi postići.

U višim razredima osnovne škole postalo je jasno da nas te ocjene vode (ili ne vode) u željenu srednju školu. Računaju se prosjeci, kalkulira se, navlači, uči da bi se ispravilo ili da bi se prosjek održao, sve s istim ciljem – da se upiše baš ta srednja škola.

U srednjoj školi, opet  za život važni prosjeci, opet bitne ocjene, opet uči da bi znao i da bi dobio 5 pa da se zaključi što se više može. Ako želiš biti doktor uči, ako želiš biti profesor uči, ako želiš cijeli život raditi ono što voliš – uči!

Postalo je jasno da je školski uspjeh itekako važan.

A što je s neuspjehom?

Što kada se trudimo i radimo, ali se stvari ne odviju onako kako smo htjeli?

Što kada doživimo taj, u životu neizostavni, neuspjeh? Kako se onda ponašmo, kako se ponašaju naši roditelji, a kako učitelji? Nesupjeh je, kao što je već spomenuto, također dio svačijeg života, i jednog malog prvašića i jednog velikog profesora. On nas također prati i oblikuje nas i našu budućnost. Tu je da nas podsjeti da svatko može pogriješiti, pa tako i mi.

Važno je naučiti se nositi s njime, od neprijatelja napraviti prijatelja, od nesreće korist.

On ima svoju veliku odgojnu vrijednost, uči nas kako učiti na svojim greškama, jer nažalost, na njima najbolje učimo.

Uči nas što nas je dovelo do neuspjeha i kako to izbjeći i popraviti za budućnost. Djeca imaju pravo doživjeti neuspjeh, osjetiti njegov gorak okus i uvidjeti kako su do toga došli. Važno ih je naučiti da iz neuspjeha izvuku pouku, da nauče prepoznati i ispraviti greške. S druge strane, važno je djecu naučiti da budu snalažljiva, da nauče kako riješiti svoje probleme i situacije u kojima se nađu. Važno ih je osamostaliti, postepeno ih učiti kako da se samostalno snađu u kojim situacijima, pa taman to bila i ta jedinica iz prirode ili matematike. Dakle, školski neuspjeh je također važan jer on zajedno s uspjehom gradi odrasle mlade ljude.